Freitag, 30. Oktober 2015

Na granici sjećanja - Prilozi objavljeni na blogu memorylimit.blogger.ba u septembru 2015. godine

Prilozi objavljeni na blogu memorylimit.blogger.ba u septembru 2015. godine
30.09.2015.

Sitan znamen: Bunker – barutana


Preko puta ulaza u Sjeverni logor (danas Univerzitet) nalazi se betonska građevina s teškim metalnim vratima.
To je vojni objekat, bunker, koji je kasnije prenamijenjen u skladište municije – barutanu. Gradila ga je austrougarska vojska 1915. godine.
Danas nije u namjeni i ne zna se šta se nalazi iza uvijek zaključanih metalnih vrata.
Priredili: Ismail Braco Čampara/Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
26.09.2015.

Obilježeno pola stoljeća Partizanskog spomenika u Mostaru





26. novembar 2015.


Nekoliko stotina ljudi u subotu je u 11 sati posjetilo partizansko spomen-groblje u Mostaru, u znak sjećanja na 50 godina otkako je taj nekada veličanstveni spomenik antifašistima stradalim u Drugom svjetskom, Narodnooslobodilačkom ratu, po prvi put svečano obnovlje.


Posjetu Partizanskom groblju organizovalo je nekoliko mostarskih nevladinih i političkih organizacija, koje su nedavno od Komisije za nackionalne spomenike BiH zatražile da se izvrši restauracija jednog od nekadašnjih simbola predratnog Mostara.

"Spomenik se danas nalazi u devastiranom stanju, zbog nebrige gradskih vlasti i Komisije za nacionalne spomenike, međutim, to nije omelo antifašiste grada Mostara da danas dođu i na dostojanstven način obilježe ovaj jubilej", rekao je za "starmo" Edin Zagorčić, predsjednik Gradskog odbora SDP-a Mostar. On je podsjetio da je Partizansko spomen-groblje u Mostaru još 2006. godine stavljeno na listu nacionalnih spomenika u BiH.

Građanima i delegacijama se na dolasku, u ime Saveza antifašista i boraca Narodnoslobodilačkog rata (SABNOR) Mostara zahvalio Safet Nožić, istakavši kako je posebno obradovan prisustvom velikog broja mladih ljudi na skupu.

Govor predsjednika mostarskog SABNOR-a, Ibrahima Huskovića, koji je zbog bolesti bio spriječen, pročitao je Nino Zelenika.

"Okupljamo se i radi toga da izrazimo svoje ogorčenje i protest protiv neofašističkih događanja i pojava u našem gradu", navodi se uz ostalo u govoru.

Podsjeća se da je Mostar pred Drugi svjetski rat imao 18.000 stanovnika, od kojih je svaki treći organizovano učestvovao u borbi protiv fašizma, a svaki osmi nije dočekao slobodu. Ukupno je poginulo oko 2.500 stanovnika tadašnjeg Mostara, od kojih je oko 700 poginulo u partizanskim jedinicama, od čega je 12 narodnih heroja, dok su dvojica preživjeli rat - Avdo Humo i Meha Trbonja.

Mostar je, takođe, jedan od rijetkih gradova koji je imao svoj bataljon cijeli rat, formiran u septembru 1941. godine na Boračkom jezeru. "To su bili ljudi koji su bili spremni da se nesebično bore za slobodu i socijalnu pravdu", naveo je Zelenika, citirajući tekst govora čelnika mostarskog SABNOR-a.

Cvijeće na spomen-obilježje položile su delegacije SABNOR-a, stranke Savez za bolju budućnost, SDP-a BiH, Antifašista Vogošće, stranke Demokratska fronta, te Foruma mladih SDP-a BiH.

Događaj su obezbjeđivali pripadnici MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona, odnosno Policijske uprave Mostar.

(StarMo)
25.09.2015.

Partizansko spomen groblje u Mostaru 50 godina postojanja, 23 godine propadanja




25 septembar 1965 - 25 septembar 2015.

Ove godine navršava se tačno 50 godina od izgradnje Partizanskog spomen groblja u Mostaru.
Inicijativa za izgradnju ovog monumenta krenula je od Džemala Bijedica početkom 60-tih godina prošlog vijeka. Projektovao ga je arhitekt Bogdan Bogdanović.
25 septembra 1965. godine spomenik je svečano otvoren.
Na groblju se nalazi 810 nadgrobnih ploča, koje imaju jako simbolično značenje, kao i cjeli spomenik. Oblici nadgrobnih ploča kojima su obilježeni pali borci podsjećaju na posječeno stablo - simbol prekinute mladosti. Za gradnju spomenika upotrebljene su kamene ploče koje su skinute sa starih i devastiranih kamenih kuća.

iz štampe 1965.


25.09.2015.

Udahnuti život Partizanskom, barem posjetom

1971.

Spomenik treba života, mladosti, vrijednih ruku, kao i mladih koji će mu pohoditi.

U prilogu ilustracija turističke stranice Tripadvisor, koja daje popis obaveznih destinacija koje treba posjetiti u Bosni i Hercegovini. Među najpoznatijim kulturno istorijskim spomenicima nalazi se i Partizanski spomenik u Mostaru. Ako ne ide po redu, kako je to uobičajeno, da se Spomenik prvo uredi pa da njega dolaze oni koji žele da ga vide, možda nije loša ideja, da ljudi počnu dolaziti, a što posjetilaca bude više, valjda će onda nekom od nadležnih, onih koji se pitaju, pasti na um da to mjesto i uredi jer će i od posjetioca Partizanskom kanuti koja para u kasu grada.
Spomeniku, što prije dostojno uređenje i redovno održavanje.

2015.

Top mjesta koja treba posjetiti u BiH

Top Things to Do in Bosnia and Herzegovina

Gallery 11/07/95 (Sarajevo)
Bascarsija (Sarajevo)
Sarajevo War Tunnel (Sarajevo)
Vrelo Bosne (Sarajevo)
Kravice Falls (Mostar)
Neretva River (Mostar)
Medjugorje (Medjugorje)
Sarajevo City Hall (Sarajevo)
Blagaj tekija (Mostar)
Svrzo House (Sarajevo)
Tvrdos Monastery (Trebinje)
Avaz Twist Tower (Sarajevo)
Vrbas River (Banja Luka)
Pliva Waterfall (Jajce)


24.09.2015.

Sitan znamen: Tekija na vrelu Bune


Tekija, turbe i musafirhana na vrelu rijeke Bune u Blagaju iz XVII vijeka smješten ispod kamene litice na kojoj se nalazi poznati srednjovjekovni grad Hercega Stjepana privlači posebnu pažnju zbog atraktivnosti pejzaža u kome se nalazi i zbog specifičnih arhitektonskih vrijednosti sačuvanih do našeg vremena.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
22.09.2015.

Obilježavanje 50. godišnjice od otvaranja mostarskog Partizanskog spomen groblja


Pedeset godina od ovaranja Partizanskog spomen groblja u Mostaru obilježiti će se u srijedu, 23. 9. u Centru za kulturu i u subotu, 26. 9. polaganjem cvijeća na Partizanskom spomeniku. 

Program Obilježavanja  50. godišnjice od otvaranja Partizanskog spomen groblja u Mostaru: 

srijeda, 23. septembar 2015. u 11 sati, Centar za kulturu
- Referat o značaju Partizanskog spomen groblja
- Pozorišna predstava Teatra mladih "Maslinova grana"

subota, 26. septembar 2015. u 11 sati
Polaganje cvijeća na Partizanskom spomeniku

Prevoz je obezbijeđen u 10 sati sa Tekije, sa stajanjima: Šarića džamija, Spomenik Alekse Šantića, Pozorište, Musala i Partizanski spomenik.

(AbrašMEDIA)
16.09.2015.

Sitan znamen: Baščine, Simfonijski orkestar


Takozvani Cernički Sibjan mekteb građen je 1910. godine u pseudomaurskom stilu.
U njega je kasnije uselio Simfonijski orkestar.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
16.09.2015.

Iz Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 1889. godine


Sarajevo, januar mart 1889, knjiga 1 Godina I

Čitaocima »Glasnika»

Tokom vremena i na putu, da se ovijem zemljama raskrile vrata k novom životu, dobrom stanja i napredovanju, mi smo sustopice megju ostalijem tečevinama stekli sebi i jedan - zemaljski muzej.
Već od više vremena počelo je opće interesovanje da se obraća onijem cijeljima, koje se u ovom zemaljskom zavodu njeguju. Polako jedan za drugim istakoše se svagdje po zemlji vrijedni po­slenici, kojima se u srcu rodi želja, da narodu otkriju njegovu prošlost, pa iz nje crpu nauku za njegovu budućnost; da izučavaju i sadašnjost zemlje i naroda; da po svijem stranama Bosne i Her­cegovine kao vrijedne pčelice sabiraju svaki zaostatak iz prošlosti, po kome bi se dalo suditi o životu i djelima naših djedova i onih starih naroda, koji su prije našeg bili u našoj otadžbini; da priberu svake vrste rukotvorina, što ih smišlja bistra glava a izragjuju vrijedne ruke našeg naroda, i sve podatke, po kojima se može prosuditi ži­vovanje, radnja, običaji, — jednom riječju: prosvjetno starije naroda u ovijem zemljama, a uz to i prirodni njihovi odnošaji.
Imajući na umu, da samo slogom rastu i male stvari, udružiše se ti vrijedni poslenici i osnovaše muzejsko društvo. Pohvalan trud toga muzejskog društva postigao je mnogostrane lijepe uspjehe.
Najzad se 1887. godine osnovao zemaljski muzej, koji je, položen na širokom temelju a snabdjeven obilnim sredstvima, preuzeo na se one zadatke, za koje je privatno djelovanje spomenutoga društva s puno zasluga pripremilo zemljište.
Zemaljski muzej svratio je na se veä opću pažnju. Svako na­stojanje u korist njegovog razvitka nalazi danas rodoljubna odziva u krilu samog stanovništva. Ono voljno, koliko umije i može, pri­pomaže u korist njegovu, te mi po tome danas možemo reäi, da je zemaljskom muzeju, koji je gotovo na tome. da postane općenitim ljnbimčetom svega naroda u ovim zemljama, zajamčen lijep napredak.
Radnja samoga muzeja ustrojena je i uregjena u nekoliko prema njegovom sadanjem obimu i potrebi. Uza nj i u prilog razvitku nje­govu posluje privatno muzejsko društvo u Sarajevu sa svojim od­borom na čelu. Raznovrsne zbirke zemaljskog muzeja čuvaju, po­punjavaju i bilježe naročito postavljeni čuvari muzejski, ljudi od struke i posla.
Zemaljski muzej u Sarajevu dojako se dotlen razvio, te je već vrijeme, da mu se dadne publicističko glasilo.
Nije dosta, da se po zemlji, sa površine i iz utrobe njezine pobiraju svakojaki predmeti izprošlosti i sadašnjosti: nije dosta, da se ti predmeti zabilježe i lijepo rasporede po dolafima i policama, svakome na ugled; najposlije samo tijem no može da se postigne ono, što treba da se postigne.
Kao što mrtva usta ne govore, isto tako ne govore ni oni sabrani predmeti iz starine i sadašnjosti svakome sami po sebi. Običnim očima, čovjeku neznaocu, oni će se učiniti, kao nešto lijepo, nešto originalno naše. bilo iz starijega ili mlagjega vremena, pa to valja kao naše narodno poštivati i čuvati; ama kakve koristi od njih neznalac ne će pronaći u njima.
No ako ne će neznaoci, pronaći će tu korist ljudi izučeni i iskusni u tome.
Temeljno razumijevanje stvari, javna riječ prozborena o tome, ona će oživljeti ove mrtve starine i tada će nam one probesjediti jezikom, koji će kao kakvu stara lijepa pjesma mnogijem od nas biti ne samo razumljiv, već i veoma drag.
Znanstveno proučavanje našijeh starina i ostalijeh ogleda kul­turnog života našeg ne treba daklen da ostane megju zidovima muzejskim.
Tome proučavanju valja dati prilike, da izigje na vidik, megju svijet, da se nasa zemlja i prosvjeta, da se svaka budna glava u zemlji okoristi njim.
Od žive riječi mi smijemo očekivati, da će ona naći posluha megju svjesnijim sinovima ponosne Bosne i kršne Hercegovine: da će ona sve većina raspaljivati u njima ljubav i mar za ono, što privodi poznavanju otadžbine njihove; da će razbuditi njihovu naklonost i zauzimanje za ovaj, u ovo doba jedini kulturni stožer, — za naš muzej. A kako mislimo, da se to može postići, o tomo ćemo poslije progovoriti.
Izlazeći u javnost s „G 1 a s n i k om" našeg muzeja, mi imamo dvojaku cijelj pred očima. Prvo hoćemo, da imamo javno glasilo, u kojemu će se znalački proučavati i opisivati svaka struka, koja je zastupljena u muzeju, zarad svestranog upoznavanja zornije i naroda. U drugu ruku želimo još, da ovo glasilo bude poučan list za našu napredniju čitalačku publiku, poučan u onim predme­tima i pitanjima, koji zasijecaju u struku i djelovanje samog mu­zeja, ili koji stoje s njim u svezi.
Učiniće se, da smo se latiti posla, koji se u dva pravca svoja sasvijem ne podudara. Ono jest dosta poteško jednim mahom dvoje postići; no nas rukovodi u tome načelo kulturne zajednice i opće koristi.
Našem muzeju nije zadatak samo u tome, da čisto naučno djeluje; suviše njemu pripada i kulturan, prosvjetan zadatak: da bude bodilac megju sinovima zemlje, ponaosob megju mlagjim naraštajima, kako bi ovi pomišljali na svoju dužnost, da svestrano proučavaju i upoznaju svoju otadžbinu, da je u tome spoznavanju uče ljubiti i cijeniti, te da za prosvjetni razvitak njezin vazda ulažu svoje umne, duševne i materijalne sile. Dvojaka cijelj muzejskog «Glasnika» odgovaraće prema tome istinskoj dvojakoj zadaći muzeja: materijalno-naučnoj i moralno - ku1turnoj. Ni čisto naučno glasilo, ni čisto popularno-poučno — svako za se, ne bi se podudaralo s ustanovom zemaljskog muzeja u njegovom cjelokupnom obimu.
Prema ovom, što smo ovdje uopće istakli, kretaćo se radnja „Glasnika" u dvojakom pravcu.
U jednu ruku služice naučnoj cijelji, te ćemo u to ime dono­siti izvorne članke iz svijeh struka i grana znanstvenosti, koje su u muzeju zakupljene. Mi želimo, da tijem pripomognemo znanstvenom otkrivanju zemlje i života na njoj, a namjerni smo, da za ovakav rad probudimo volju u svake pozvane umne sile na domu, u našoj mo­narhiji i u širokom svijetu. U ovom dijelu želja nam je, da originalni prilozi naših suradnika obuhvate ove grane znanja i umjetnosti:
1. Stari i novi zemljopis. 2. Historiju. 3. Arheologiju (starinarstvo) iz vremena predhistoričkog. iliričkog, rimskog, bosanskog (bogumilskog) i osmanlijskog. 4. Spomenike umjetnosti. 5. He­raldiku (grbove), povelje, pečate i novce iz raznih vremena. 6. Oružje. 7. Spomenike narodnog i književnog jezika. 8. Etnografiju (narodopis) 9. Prirodno odnošaje i to: geologiju, zoolo­giju, botaniku, mineralogiju i meteorologiju. 10. Historiju narodne književnosti. 11. Bibliografiju knjiga i članaka, pisanih o Bosni i Hercegovini. 12. Statistiku. Ovom čemo još priključiti različne nužne bilješko od svake struke, i bilješke iz radnje samoga muzeja i muzejskog društva.
Članci u ovom dijelu «Glasnika» trebaće da budu pi­sani razumljivo svakome, a mi smo voljni i da nagradimo svaki prilog, koji za ovaj dio našeg glasila bude primljen i uvršten.(rukom dodato 1000 forinti)
Iz ovoga dijela «Glasnik»K mi ćemo pri koncu svake godine odabrati pojedine članke, pa ćemo u zasebnom godišnjem izvještaju da ih prevedemo i štampamo na njemačkom jeziku, kako bismo na ovaj način pružili priliko svjetskoj obrazovunoj publici, da o Bosni i Hercegovini crpe vjerne podatke s izvora.
Mi smo uvjereni, da ćemo tijem »činiti veliku uslugu nauci, kao općoj svojini cijeloga svijeta, a Bosni i Hercegovini znatno koristiti.
U drugu ruku biće «Glasnik» namijenjen našoj domaćoj čita­lačkoj publici, praktičnoj pouci za nju i za potrebe samoga muzeja
Naprijed smo rekli, da zemaljski muzej nalazi odziva i potpore u samom domaćem stanovništvu. Tijem općim interesovanjem «Glasnik» našega muzeja mora se okoristiti zarad svojega daljeg razvitka i napredovanja; no s druge strano muzej kano prosvjetan stožer mora izlaziti na susret ovoj lijepoj volji i primljivosti u naroda, na koju u nas — Bogu hvala — nailazi svaka plemenita i korisna zamisao na prosvjetnom polju.
«Glasnik» muzeja pregao je, da razumljivo, narodnijem je­zikom i izražajem pisanim člancima poučava domaću publiku o stvarima, koje se dotiču rada muzejskog, ili su u nekoliko s tijem u svezi.
Neizbrojne su prilike na putu, gdje se znanstveno krče čitave dvije zemlje, a neizbrojni su i poslovi, koji čekaju vrijedne i vješte ruke. Poznato je, da više očiju više vide.
Ne imavši potpore i suradništva iz same cjeline stanovništva, zemaljski muzej sa svojim organima ne može dospjeti svagdje i uraditi sve sam sobom.
Muzeju je potrebno, da mu budu pomoćnici i suradnici: svjesni sveštenici, posjednici veliki i mali, narodni učitelji, trgovci i obrtnici (esnafi), uopće svaki napredan, uman sin naroda, a ovijeh imade već sada podosta na svakoj strani Bosne i Hercegovine.
«Glasnik» će im davati pouke, kako da pripomažu i oni od svoje strane svestranom izučavanju zemlje; kako da traže i čuvaju starine i starinske spomenike svakoje vrste: kako da bilježe sve, što je značajno i vrijedno spomena. U savezu s tijem „Glasnik" iščekivaće od njih i otvoriti im dragovoljno prostora u listu, da i oni perom u ruci bilježe i opisujo sve, što treba da se zapiše i znade, a takve će članke «Glasnik» po mogućstvu takogjer nagragjivati. ne jednom gradu i selu, u ne jednoj crkvi i džamiji, u ne jednoj staroj plemićkoj kući i porodici biće po nešto zname­nito, znaće se i čuvati po nešto zanimljivo i vrijedno predanja.
Mnoga skrovita mjesta kriju stvari i spomenike, koji se čine sitni i neznatni, dok oko i pero umnog posmatrača i ljubitelja ne skine s njih zastor zaboravnosti i skrivenosti, pa se tome nalasku onda zarađuje svaki prijatelj zemlje i napretka.
Bosna i Hercegovina obiluje mnogim još neznanim ljepotama i dražima za naš duševni pogled. Na vama je dakle, narodni knji­ževnici, da i vi svak svojim prilogom pomognete «Glasnik» muzeja, eda bi on sustopice postao pravo ogledalo Bosne i Hercegovine.
Radi pisma, kojim ćemo pisati u „Glasniku", ističemo, da nam s materijalnih razloga nije moguće štampati „Glasnik" u dva zasebna izdanja latinicom i ćirilicom, jer bi to bio dvostruk trošak. Mi ćemo članke u „Glasniku" štampati naizmjence po redu, koje latinicom, koje ćirilicom, a potrudićemo se, da se u tome ne zamjerimo ravnopravnosti obadva naša pisma. U ostalom rado ćemo udovoljiti svakoj naročitoj želji, koju nam u tom pogledu izjavi koji čestiti suradnik ili dopisnik.
Znanja radi ističemo dalje i to, da ćemo članovima mu­zejskog društva šiljati „Glasnik" besplatno.
«Glasnik» će izlaziti tromjesečno u sveskama od 5 do 6 štampanih tabaka velike osmine, i donašaće po potrebi slike uz dotične članke. Za one, koji žele, da se pretplate, stojaće «Glasnik» 2 for. na godinu.
Rukopise valja šiljati uredništvu, a pretplatu upravi „Glasnika" u Sarajevu.
Pozivajući na suradništvo i pretplatu „Glasnika", mi ćemo svaku potporu sa strane primiti i priznavati zahvalno.
Svaki je početak težak, no - pregaocu Bog pomaže.

U Sarajevu, marta 1889.

Uredništvo „Glasnika".


(spagos)
11.09.2015.

Prije 41 godinu: "Petarda" pod BB

Agonija Veleža se nastavlja…
Fudbaleri Veleža su pod imperativom pobjede započeli su meč protiv Mladosti, koja je na kraju odnijela bod.
Rođene je s klupe vodio nekadašnji igrač Adis Obad, jer „uspavana“ Uprava nije uspjela pronaći stručnjaka koji bi pokušao spasiti Velež od ispadanja iz društva najboljih. Agonija Rođenih se nastavlja, a poslije sedam odigranih kola Mostarci se nalaze na posljednjem mjestu bez pobjede. Zvona na uzbunu odavno zvone, strah se uvukao u kosti najvjernijih navijača Veleža
                                           
Prije 40 godina bila je sasvim druga priča…grad, uprava, igrači, navijači, sportska javnost…svi su bili uz Rođene…ili kako to narod kaže…kad si dobar, svi su uza te, a kad ti loše krene, jedino im još vidiš leđa…

Velež – Hajduk 5:0

Sezona 1974/75, Mostar 8. septembar 1974.
Stadion pod Bijelim Brijegom
Gledalaca:15.000

VELEŽ: Marić, Meter, Hadžiabdić, Čolić, A. Glavović, B. Primorac, Topić, V. Halilhodžić, Bajević (Kvesić), Vladić, Vukoje
HAJDUK: Mešković (Katalinić), Džoni, Rožić (Kurtela), Peruzović, Boljat, Buljan, Žungul, Luketin, Oblak, Jerković, Šalov

Sudije: Mladenović Nikola, Travlejev Milija, Nikolić Tomaš
Strijelci: Bajević u 3,47,53, Vukoje 23, Halilhodžić 77
Isključeni: nema
Opomenuti: Glavović (V), Kurtela (H)
(podaci iz Veležovog Almanaha, Ismeta Derviševića)

Petarda Hajduku desila se u petom kolu sezone 1974/75, nakon što je u prethodnoj sezoni Velež zauzeo drugo mjesto, baš iza Hajduka, sa istim brojem bodova, ali slabijom gol razlikom. Čak i danas, 41 godinu poslije sumnjive utakmice zadnjeg kola na Karaburmi, kada je Hajduk pobjedio OFK Beograda i osvojio prvenstvo Jugoslavije, naviojači Veleža nisu prebolili ovu sezonu. Ova petarda bila je u neku ruku satisfakcija navijačima Rođenih.
Na kraju sezone 1974/75. u kojoj je odigrana ova utakmica, Velež,je zauzeo četvrto mjesto, a Hajduk je ponovo bio šampion. Bez sumnje, po ocjeni mostarske raje, koja je inače gajila simpatije prema majstoru s mora, to je bila najbolja ekipa Hajduka, svih vremena.

Tabele iz knjige Enesa Vukotića, Velež u Prvoj saveznoj ligi, grafička obrada Tibor Vrančić.




 (spagos)
10.09.2015.

Prepoznato u galeriji CIDOMa - Obućar na Carini

fotos uz galerije CIDOM

Moj otac-Salko Pajić, čući lijevo, držao je foto klub "Salko Šestić", sa obućarom Buljevićem slikano 1959-60 godine, na Carini
slika izvor: CIDOM

Hvala Vam,  Jasminka Milojevic/facebook
09.09.2015.

Na granici sjećanja: Stota godišnjica rođenja Hivzije Hasandedića


Bez knjiga, koje nam je Hivzije Hasandedić ostavio u amanet, teško bi bilo zaviriti u djelić istorije grada Mostara i Bosne i Hercegovine, saznati kako je i šta je nekada bilo, a po onoj starinskoj, što je zapisano ostaje, a što se pamti nestaje, sa sigurnošće možemo ustvrditi da ni velikog broja priloga koje smo napravili, ilustrujući ih fotografijama iz starog i novog perioda, ne bi bilo da nam nije bila dostupna njegova literatura. Ovdje donosimo popis bibliografije Hivzije Hasandedića, a u nastavku tekst objavljen u radio emisiji na radiju Bir (bir.ba).



Hivzija Hasandedić – Bibliografija:

- Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine ( Arhiv Hercegovine, Mostar 1977, 330 str.)
- Spomenici kulture turskog doba u Mostaru ( Islamski Kulturni Centar Mostar, Mostar 2008, 252 str.)
- Muslimanska baština u Istočnoj Hercegovini (El-Kalem, Sarajevo 1990., 352 str.)
- Muslimanska baština Bošnjaka u Južnoj i srednjoj Hercegovini
- Mostarski Vakifi i njihovi vakufi
- Vodič kroz fondove Arhiva Hercegovine (Koautor)
- Regesta franjevačkog samostana u Mostaru (Koautor)
- Sidžil blagajskog kadije: 1728.-1732. godine, regesta (Islamski Kulturni Centar Mostar, Mostar 2009, 213 str.)
- Genealoška istraživanja : Porijeklo i status, istaknuti pojedinci nekih muslimanskih porodica u Hercegovini (Islamski Kulturni Centar Mostar, Mostar 2009., 190 str.) (izvor:bs.wikipedia)




Ove godine navršilo se stotinu godina od rođenja istaknutog povjesničara, pionira arhivske službe u Hercegovini, istraživača kulturne baštine, svestranog intelektualca i stvaraoca Hivzije Hasandedića. Knjiga u kojoj je sadržana njegova životna i stvaralačka hronologija, sklopljena je 19. oktobra 2003. kada je preselio u okrilje Vječnosti.
Hivzija Hasandedić je rođen 01. 07. 1915. godine u Jablanici, otac mu se bavio trgovinom, a majka je vodila domaćinstvo. Nakon osnovne škole pohađao je i uspješno završio Gazi Husrevbegovu medresu, a diplomirao je na VŠT u Sarajevu.
Još u ranoj mladosti iskazao je svoju pisanu dimenziju koja se decenijama tiho ostvarivala. U javnosti se prvi put javlja svojim pjesničkim prvijencem “Noćni ibadet” u tuzlanskom “Hikmetu” 1934. godine pod pseudonimom Muhamed Hivzi.
Do 2000. godine, kada je povodom 85 godina života, njemu u čast štampana monografija “Tragom Bošnjačke baštine” objavio je više od 400 naučnih i stručnih radova, a brojni prijevodi, bilješke, analize, regesta i osvrti ostali su sačuvani kao dio njegove ostavštine, koju treba sistematizirati i publicitirati.
Bio je Hivzija, kako zapisa pjesnik Alija Kebo “neimar i knjigoljubac, baščovan u bujnom i raskošnom vrtu starina, stanovnik memljivih kancelarija, čitač poruka s kamenih spavača i bašluka, drag, mio i častan čovjek” Za prof. Fazliju Alikalfića “Hivzija stoji uz rame Hamdije Kreševljakovića, a za Ahmeda Aličića Hasandedić je jedinstvena pojava u našoj kulturi”.
Poput snažnog hrasta pustio je svoje duboko korijenje u orijentalno-islamsko i bošnjačko kulturno-historijsko naslijeđe Zapisao je Iljas Hadžibegović.
Skromnost i privrženost zadacima, povučenost i život u duhovnom prostoru, u kome je nalazio smirenost, odbojnost prema gramzivosti i oholosti obilježja su njegovog života. Svemu je davao smisao radom u oblasti nauke. Njegov prijatelj i saradnik hafiz Mahmud Traljić ustvrdiće da je Hivzija uvjereni, nepokolebljivi i praktični vjernik, tih, miran i odan svom poslu.
Svaku dionicu svoga života obilježio je vrijednostima koje ističu njegov lik stručnjaka-intelektualca. Amir Ljubović ističe: „Njegovim bi radovima većina današnjih profesora sa arapskih univerziteta bila ponosna“.
Za impresivan naučni i istraživački opus promovisan je u počasnog doktora nauka na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru. Bio je istrajni graditelj duhovnih mustara i svi koji su koristili njegove radove ili imali sreću da budu u njegovoj blizini puni su poštovanja i iskrene zahvalnosti jer ih i danas oplemenjuje njegovo djelo.
U duhovnoj historiji Mostara najznačajnija je monografija Spomenici kulture turskog doba u Mostaru za koju je dobio prestižnu nagradu nekada uglednog izdavača Veselin Masleša iz Sarajeva.
Hivzija Hasandedić autor je i prvog cjelovitog Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine koji je štampan 1977. god.
Između više studija i naučnih projekata značajna je svakako studija Mostarski vakifi i njihovi vakufi objavljena 2000. god.
Posthumno objavljena su njegova Geneološka istraživanja, te Sidžili blagajskog, nevesinjskog, mostarskog kadije (Z) kadije, dok su u pripremi još jedan Mostarski i Ljubuški sidžil.
Svijet nauke je preseljenjem Hivzije Hasandedića ostao bez prepoznatljivog i neupitnog autoriteta.
Višestruko je zaslužio Hivzija da se iz njegovog ogromnog djela pripremi kritičko izdanje njegovih sabranih studija, osvrta i publicističkih radova. Mi imamo obavezu prema njegovom životnom djelu to kao znak poštovanja i zahvalnosti.

(izvor: bir.ba)


priredili: Smail Špago/Tibor Vrančić/Ismail Braco Čampara
09.09.2015.

Sitan znamen: Banja


Na veličanstvenoj svečanosti na Musali, 3. juna 1914. godine, Mujaga Komadina je otvorio novo Gradsko kupatilo, znano Mostarcima kao Banja.
To je monumentalna građevina s najsavremenijim tadašnjim javnim kupatilom, građena po sličnim uzorima u Budimpešti, s naglašenim pseudomaurskim ukrasima. Upečatljiv je glavni ulaz s dva kipa lava, koji svojim leđima drže dva stuba i visokim dvokrilnim vratima.
U spominjanju Banje stalno se provlače dvije zablude. Prva je o tome ko je projektant iste i druga je kako se nazivala Banja kad je svečano puštena u upotrebu.
Po dosadašnjim istraživanjima, nailazimo da je na njenim projektima potpisan znameniti arhitekt Rudolf Tönnies, pa se time smatralo da je on i projektant. Međutim, pravi projektant je bio Miroslav Friedrich Loose, šef građevinskog odsjeka mostarske opštine. Gradsko vijeće ga je uputilo na studijsko putovanje u Peštu, kako bi tamo stekao uvid u tamošnja slična zdanja. Po povratku iz Pešte, Loose pravi nacrt i projekt, koji je morao imati ovjeru vladinih organa u Sarajevu, a tu ovjeru potpisuje Tönnies.
Što se tiče imena Banje, često se susreće u literaturi (pa i na nekim starim razglednicama) da je nazvana po caru Franji Josipu, što je netačno. Javno je kupatilo imalo službeno ime: „Gradska banja Franje Ferdinanda“.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba
08.09.2015.

Tužna godišnjica – Stadion pod BB







...nekada je bio hram fudbala... zvao se Gradski stadion, ili stadion pod Bijelim Brijegom...

07. septembar 1958. istorijski datum za Mostar, u goste dolazi sarajevski Željezničar i otvara se novi stadion „Pod Bijelim Brijegom“. Pred blizu 9.000 gledalaca, rođeni su načeli mrežu gostujučeg golmana Radovića u 30 minuti iz slobodnog udarca strijelac je bio Zelenika da bi u finišu utakmice Mujić povisio rezultat. Utakmica je završila (2:1).


(facebook/Deni)
07.09.2015.

Zlatne godine Blackpoola: Podsjećanje na stara, dobra vremena










Nostalgija i podsjećanje na neka stara i bolja vremena nisu produkt samo našeg podneblja.
I Englezi se sjećaju nekih njihovih dobrih starih vremena.
Nostalgične fotografije turista iz pedesetih godina prošlog vijeka, snimljene u vrijeme prazničnog vikenda u Blackpoolu, koji je tog vremena znao privući i do 17 miliona posjetilaca godišnje.
Sunčanje na plaži, jahanje magaraca, igranje odbojke na pijesku, uživanje uz sladoled, kao i priprema djevojaka za izbor mis plaže.
Fotografije pokazuju kako su se i tamošnji ljudi promijenili u zadnjih 60 godina. Sve to su bila vremena prije pojavljive jeftinih letova i odlazaka na daleke nepoznate destinacije, ostavljajući domaće da propada i podsjeća na nekadašnje fine dane. Blackpool se opisuje kao arhaično britansko ljetovalište, u kome je turistički bum počeo prije 100 godina, kada su na njegove plaže hrlile stotine hiljada ljudi iz novih industrijskih gradova na sjeveru, kao što su Manchester i Liverpool.
Slike iz galerije:
Ljepotice na kupanju: Beaty Queens u potrazi za izbor miss
Bezazleno zadovoljstvo: Dvije djevojke zauzimaju pozu ispred poznatog Blackpool tornja
Lijepi pogledi: zauzimanje poza ispred drvenih brodova
Spavač na plaži: tri žene koriste priliku da se zabave sa jednim posjetiocem
Sve zauzeto: prije 60 godina Blackpool je doživio turistički bum sa 17 miliona posjetilaca
Zabava: nasmijani turisti uživaju u jahanju magaraca na plaži
Glamour: Lokalne ljepotice poziraju na brodu
Još uvijeke na istom mjestu: Toranj, napravljen 1894. godine, inspirisan Ajfelovim tornjem u Parizu i danas dominira okolinom
(izvor:dailymail)
Priredio: Smail Špago
novasloboda.ba
02.09.2015.

Novi serijal: Sitan znamen

Postavili smo do sada priličan broj fotografija, kako starog tako i novog Mostara, međutim, možda smo načinili neku vrstu nepravde postavljajući samo slike poznatih ulica i objekata, a jedan grad ne čine samo vidljive zgrade i poznate vizure pojedinih kvartova, nego ga čine i sitnice.
E baš te sitnice su predmet ovih priloga. U njima ćemo slikovno i ukratko tekstualno predstaviti razne dokumente, detalje na fasadama pojedinih objekata i brojne druge zanimljive sitnice, koje čine grad gradom i koje su od nekog značaja za njegovu istoriju.
Pripadajuću sliku smo stavljali isključivo po stanju koje je danas, a ugao snimanja (a u nekim slučajevima samo detalji objekta) je namjerno malo drukčiji od uobičajenog, jer se oko Mostarca već naviklo na standardne slike pojedinih objekata. Tako ćemo u ovoj seriji priloga pokušati slikama i kratkim crticama otrgnuti od zaborava neke manje poznate događaje koji su se dogodili u našem gradu, zanimljivosti, kutke grada koji su, možda, bili skriveni od pogleda. Premda nedovoljno poznati i oni su dio mozaik,a od koga je istorija ovoga grada sazdana.


Sitan znamen – Amblem prvog Velocipedskog (biciklističkog) društva Mostar
Još 1887. godine osnovan je velocipedski (biciklistički) klub pod imenom „Mostarer Radfahren –Verain“. Na osnovu tih podataka, možemo zaključiti da je naš grad među prvima, a možda i prvi u Bosni i Hercegovini imao biciklistički klub. Tek 1901. godine, u Sarajevu se zvanično oglasio Koturaški klub „Sokol“. Članovi mostarskog velocipedskog društva bili su isključivo austrijski oficiri i činovnici, porijeklom Nijemci, kao i rijetki domaći entuzijasti. Klub je imao jedanaest članova, a raspolagao je s gotovo dvostruko više bicikala – čak dvadeset!
Ime kluba mijenja se 1896. godine u „Prvo hercegovačko velocipedsko društvo“, čije prostorije su bile u Kolodvorskoj ulici (danas Moše Pijade) u hotelu Wregg, preko puta željezničke stanice. Na početku pojave biciklističkog sporta u Mostaru, svi vlasnici su morali polagati neku vrstu vozačkog ispita.
Priredili: Ismail Braco Čampara /Tibor Vrančić / Smail Špago