Jedna stara fotografija na kojoj se
vidi neka rječica, koja teče ispod kamene ćuprije, i na
kojoj je napisano Mostar, 1932. godine, a koju je postavio
Amir Rujanac na facebook stranicu Bosna i Hercegovina – foto
enciklopedija, izazvala je mnogo interesovanja, ali i glavobolje,
s pitanjem: Gdje je ovo u Mostaru? Ili, barem, gdje je ovo u okolici
Mostara?
Fotografija pripada jednoj arhivi iz
Istanbula, i nema naznake autora, kao ni više podataka, osim onoga
što je napisano na samoj otografiji
Naravno, po starom oprobanom receptu:
"Raja sve zna!" ispod fotografije na facebooku su se redali
komentari. Među brojnim komentarima nađe se uvijek nekoliko pravih,
korisnih, koji daju pobližnu lokaciju sa
slike:
Jasmin Ćorić - Ovo može biti
jedino negdje prema Jablanici, uz korito Neretve. Možda oko
Aleksinog Hana
Enver Lisica - Mislim da je to
Travnik, ovaj most vodi prema tvrđavi
Cobe Behrem - Most na potoku Bijela
prije rekonstrukcije stare ceste 1960/61 godine.
Rječica Mostarska Bijela lijeva je
pritoka rijeke Neretve, a ušće je udaljeno dvadesetak kilometara
sjeverno od Mostara. Danas se mjesto ušća u Neretvu i nekoliko
kilometara uzvodno, uz Bijelu, nalazi pod vodom akumulacionog jezera
HE Salakovac.
Prema zadnjem komentaru, most se nalazi
iznad potoku, rječice Bijela, koju mnogi danas nazivaju i Mostarska
Bijela, na makadamskoj cesti koje je izgrađena 1862. godine, i
povezivala je Sarajevo s Metkovićem, preko
Konjica, Jablanice, Mostara i Čapljine. Izgradnja ceste
Mostar-Metkovići 1862. godine donijela je značajan doprinos
saobraćaju.
Tridesetak godina iza toga, Sarajevo je
spojeno i željezničkom prugom s Metkovićem, koje je krajem XIX
stoljeća bila glavna luka u ovom dijelu Jadranskog mora. Kasnije je
tu ulogu preuzela luka Ploče, do koje
je i pruga produžena.
Železnička pruga i cesta išle su od
Sarejeva, preko Ivan planine, do Konjica, a onda i jedna i druga do
Jablanice, trasom, koja je kasnije ostala poplavljena Jablaničkim
jezerom.. Pruga je ispod Jablanice prelazila
na lijevu stranu Neretve, da bi se u
Aleksinu Hanu ponovo vratila na desnu stranu Neretve, i tako
nastavila do Mostara, i dalje do Metkovića.
Makadamaska cesta je od Jablanice
nastavila desnom stranom Neretve, a onda u Aleksinu Hanu, prešla na
lijevu stranu Neretve.
Šta je u tim godinama izazivalo ovaj
cik-cak, ostaje do danas i nepoznanica, ali i zabavna činjenica.
Lijevom stranom cesta je išla sve do
rječice Bijela, koja je zbog nastavka ceste tu morala biti
premoštena.
Na slici iz 1932. godine se vidi visina
kamenog mosta na ćemer, koji je ostavljao dovoljno prostora velikim
bujicama u periodu topljenja snijega na Prenju i okolnim polaninama.
Projekt mosta očigledno je, a obzirom
i na godine u kojima je most pravljen, pripadao nekom turskom
arhitekti, koji je slipčne mostove pravio na svim mjstima, gdje je
trebalo premostiti duboke provalije. Stoga se ista slika kamene
ćuprije ponavlja i na slici koju je u komentar postavio Enver
Lisica, a radi se o mostu, ćupriji, u blizini Travničke tvrđave.
Na fotografiji se iza ćuprije-mosta vidi tipično hercegovačko brdo
s niskim rastinjem.
Makadamska cesta na putu prema Mostaru,
kod susreta sa rječicom Bijela, morala je brdom skrenuti ulijevo, do
mjesta koje je bilo udaljeno nekoliko stotina metara unutar kanjona
Bijele, te nakon premošćenja, cesta se vratila na pravac, lijevom
obalom Neretve, do Bjelopoljske kotline i do Mostara. Usput, ispod
Mostara, cesta se na Buni penjala uz Gubavicu, išla Dubravskom
visoravni, onda se na Domanovićima se račvala prema Stocu, i dalje
prema Trebinju, a na svom pravcu dalje, nakon Domnovića,
niz Modrič se spuštala u Tasovčiće, odakle je nastaviljala dalje
prema Metkoviću.
Ispod Mostara se jedan krak ceste ceste
odvajao preko Buska i Bišine prema Nevesinju, i dalje prema Gacku.
Iz grada Mostara cesta se uz Žovnicu pela prema Širokom brijegu, a
drugi krak je preko Kobilovače nastavljao put prema Čitluku i
Ljubuškom, i dalje putem zapadne Hercegovine, do Dalmacije.
Sve ovo pišemo da bismo dočarali vezu
saobraćajnica u Herceovini krajem XIX stolejća, kao i željeznički
saobraćaj, uz napomenu, da je kasnijih godina željeznička pruga iz
Čapljine odvajala u pravcu Trebinja i Bileće i dalje do Podgorice,
a iz Huma do Dubrovnika i Herceg Novog, koji je toga vremana pripadao
Bosni i Hercegovini.
Da se vratimo slici iz 1932. godine. Na
ćupriji se vidi guma od automobila i jedna osoba, koja se spustila
do vode, vjerovatno i druga, koja je napravila ovu fotografiju. Ovdje
ćemo napomenuti, da se dalje uz tok riječice Bijele nalazi čudesni
kanjon, koji se tek u zadnje vrijeme ponovo otkriva, pojaljivanjem
najnovijih fotografija. Vrlo je moguće da su se osobe koje su se
nalazile u automobilu zaustavila na ovom
mjestu, a moguće da su prohodali i do kanjona, koji je danas poznat
kao Mostarska Bijela, obzirom da pod istim imenom Bijela postoji još
nekoliko toponima u našim krajevima, između ostalih i kanjon Bijela
kod Zadra. O samom kanjonu Bijela prenijećemo jedan kratki zapis:
"U hercegovačkim su se
njedrima oduvijek skrivale škrinje krcate raznim blagom, blistavim
kamenom, poput noža hladnim vodama, kulisama za najljepše bajke o
čudesnim šumama. Jedan od njenih najljepših dragulja je Mostarska
Bijela, kanjon krške rijeke Bijele, koja teče obroncima Prenja,
onim zapadnim, okrenutih Neretvi, iz daljine da je zavodi."
Situacija na ovoj cesti se nije puno
mijenjala punih 100 godina. Cesta je bila makadamska, automobila vrlo
malo, kao i autobuskog i kamionskog saobraćaja.
Kako je u gore naznačenom komentaru
napisao Cobe Behrem, ovakvo stanje ceste bilo je sve do 1960/61.
godine, kada je cesta rekonstruisana.
Napomenut ćemo
da su i pruga i cesta doživjele pomjene nakon izgradnje HE Jablanica
1955. godine.
Cesta i pruga
doživljavaju još jednu novu gradnju, u vremenu izgradnje
Hidroelektrana Grabovica i Salakovac. Tada su podignute na viši
nivo, jer su i cesta i pruga, po projektu
jezera, bile ispod nivoa vode u oba jezera. I željeznička pruga je
doživjela novu gradnju, krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća,
kada je stara uskotračna željeznica zamjenjena željeznicom
normalnog kolosjeka, uz izgradnju novih tunela uz Jablaničko jezero,
a nakon prelaska mosta kod Donje Jablanice, nastavila desnom stranom
Neretve sve do Sutine u Mostaru, gdje je prelazila na lijecu stranu
Neretve, da bi se nakon izlaska iz Mostara na Jugu, ponovo preko
mosta vratila na desnu stranu Neretve, kuda je vozila sve do Ploča.
Na fotografijama.
1 kamena ćuprija,
Mostar 1932. (Amir Rujanac)
2 pogled na jezero i učće Bijele,
2024. (Šarafanje, Damir)
3 Mostarska Bijela, planinarska karta
(Dženad Džino)
4 Kanjon Neretve, 1932, foto Artur
Evans
5 ćuprija kod Travničke Ćuprije,
2024. Enver Losica
6 Mostarska Bijela, kanjon (furaj.ba)
7 Mostarska Bijela, Kanjon, (Sabina)
(Cidom.Team)